Osmislio je sadržaj prijemčiv impozantnom broju gledalaca i širokom lepezom kontroverznih intervjua zacrveneo obraze YouTube-a. Pad masovnog analitičkog imuniteta omogućio mu je cilj medijskog delovanja, te je svojim kreativnim entuzijazmom Srbiji obezbedio neophodnu infuziju. Nezaustavljiv u toplini svoje namere, briše internet prašinu sa naših ekrana. Čovek koji u mraku zabluda pali vatru intelekta. Urednik i voditelj emisije “Balkan info“, brend srpskog slobodnog voditeljstva – Teša Tešanović.
Da li je medijska cenzura prisutna svuda u svetu ili je posebno problematična u slabo razvijenim zemljama?
Medijska cenzura je prisutna apsolutno svuda u svetu, naročito u razvijenim zemljama zapadne Evrope, gde nažalost skoro da ne postoje objektivni mediji. Način na koji vodeći svetski mediji izveštavaju o ratu u Siriji govori jako puno o sivilu propagandih glasila Zapada. Slučaj cenzure Aleksa Džonsa na društvenim mrežama govori o tome da je cenzura trenutno prisutna jače nego ikad.
Koliko su ti sagovornici u emisiji pomogli da izgradiš i utemelješ neke stavove? Jesu li ti u tom smislu gosti pomoćnici ili gajiš određen otklon od njihovih razmišljanja?
Postoji čitav niz izuzetnih intelektualaca među mojim gostima, čija su mi razmišljanja pomogla da oblikujem svoj pogled na svet. Tu bih izdvojio: Slobodana Antonića, Miloša Kovića, Zorana Buljugića, Mila Lompara, Jugoslava Petrušića… Teško mi je da nekog ne izostavim. Naravno, ne slažem se sto posto sa svime što svi moji gosti iznose, što je prirodno.
Veltšmerc je u doba romantizma bilo popularizovano osećanje kolektivnog bola zbog nepravde. Sentimentalno osećanje čitave jedne generacije. Da li nam u današnje vreme to nedostaje?
Danas nedostaje bilo šta što bi imalo veze sa nekakvim kolektivnim osećanjima. Živimo u svetu atomizovanih individua, opijenih zabavom, televizijom, video igrama, društvenim mrežama… Izgubio se bilo kakav osećaj zajedništva. Trenutno u srpskom društvu vlada totalna apatija, bezvoljnost, nezainteresovanost za bilo šta, i ne vidim da će se to ubrzo promeniti.
Šta misliš o tome da se skupština iz Beograda preseli u staru srpsku prestonicu Kragujevac?
Protiv sam bilo kakvog premeštanja prestonice Srbije. Problem nije u lokaciji prestonice, nego u lošoj vlasti u Srbiji, kako ovoj i onoj predhodnoj.
S obzirom na to da si intervjuisao najrazličitije vrste ljudi, pa čak i one koji predstavljaju pretnju vlasti, da li te je iko ikada proglasio špijunom?
Pa jeste možda, ali stvarno ništa niti ozbiljno niti vredno pomena.
Da li bi Sokrat bio Sokrat da je rođen u današnje vreme?
Svaka od velikih istorijskih ličnosti je mogla to da bude samo u okviru vremena u kojem je rođena. Sokrat je nužno vezan za vreme i epohu u kojoj je radio i živeo.
Šta misliš o projektu Željka Mitrovića pod nazivom „Imaginarijum“?
Meni pre svega smeta što Pink ne plaća porez i što država otvoreno subvenioniše takvu televiziju. Dalje veliki problem je što RRA i Ministarstvo kulture ne rade svoj posao, i ne regulišu program na televiziji kojoj je dodeljena frekvencija. A šta će Željko Mitrović da radi je njegova privatna stvar, to ne mogu da komentarišem, međutim, nefunkcionisanje institucija ove države, nepoštovanje zakona je svakako nešto što treba sve nas da brine.
Kako vidiš „Balkan info“ za nekoliko godina?
Nadam se da ćemo još rasti i uspeti da sebe unapredimo.
Rečenica srpskog pisca Slobodana Selenića: „Pali se ko seljak na politiku“, je vrlo primenljiva u našem mentalitetu. Ako se Srbi toliko „pale“ na politiku, u čemu je problem? Zašto je mala izlaznost na izborima?
Ja iskreno ne vidim da se nešto ljudi danas „pale“ na politiku. Generalno je narod vrlo apolitičan, politika ih ne zanima, osim u slučaju kukanja, jadikovanja i priča kako ništa ne valja i kako svi oni isti. Ne vidim nikakav stvaralački interes za politiku. Izlasnost je mala zato što je godinama rađeno na tome da narod bude politički što pasivniji.
Da li Srbija lagano gubi svoj identitet i postaje dezorijentisana?
Da, naravno da gubimo identitet. Pogledajte samo ove godine gej paradu, nikada manje policajaca, a pritom bez ikakvih incidenata. Osramotili smo naše pretke.
Koliko u proseku traju „plombe“ na zubima srpske vilice? Je l’ nam se dugorečni problemi popravljaju niskobudžetnim materijalom?
Shvatam da je tvoje pitanje dvoznačno i da se ne odnosi bukvalno na plombe na zubima. Problem je što se ovde neke stvari namerno rade ofrlje, da bi se uštedelo na materijalu, i da bi stalno moralo da se opravlja. Tipa neke ulice asfaltiraju svake druge godine, zato što nikada nisu to kvalitetno uradili.
Da li je samoća cena slobode?
Ako čovek pronađe kvalitetne ljude, ne mora da bude uopšte.
Smatraš li da je svaki pokušaj popularizovanja kulture beznadežan ili neophodan?
Ne mislim da je beznadežan, ali mislim da način na koji se to danas radi vrlo komičan i kontraproduktivan.
Pitala sam Jelenu Maćić šta bi ti poručila i odgovorila je: „Da pronađe punoletnu devojku“. Šta bi ti poručio njoj?
Ništa nemam da poručim Jeleni.
Gde se krije pojam prirodne lepote koju je u senku bacila silikonska…lepota?
Pa silikonska lepota zadnjih par godina i nije više toliko u trendu, čak i devojke koje ugrađuju silikone u usne ili grudi, gledaju da to sada izgleda što prirodnije. Naravno, uvek će prirodna lepota imati prednost nad plastičnim operacijama.
Na šta te asocira naziv Javna Lajna?
Pa samo ime mi ne budi asocijacije. Prva pomisao mi je da je čudno da je ime pola na srpskom, pola na engleskom. Inače reč lajna postoji na srpskom jeziku kao lokalizam sa juga i označava balegu. Ali to nisam želeo da istaknem kao nikakvu uvredu. Mislim da radiš odličan posao i ne pamtim kada mi je neko postavio ovako inteligentna pitanja.
Koja moralna vrednost najviše nedostaje?
Iskrenost naravno, kao i svima.
Tešo, ima li kraja budalaštinama?
Ne. Dok je ljudi biće i gluposti.