Sergej Trifunović kao GPS navigacija Srbije

Recognized for its non-attachment, it constantly verbalizes what remains unspoken and intentionally undetermined. Like GPS navigation, it uncovers new avenues to go, all of which lead to collective prosperity and well-being. The cosmopolitan in moral terms, a man of particular artistic inspiration, has been preparing for years his audience a manifestation of the phenomenology of the Serbian theater. A tiger that always revolves around its axis, constantly colliding with tigers being rotated by someone else, the actor and director of the Support the Life Foundation, Sergei Trifunovic.

 

As the author of Public Lines, I would ask you to send a message to 5757 before you read the interview 🙂

 

Do you carry the thought that we are living in an era where superstitiousness and superficiality are promoted?

The moment I agree to it, it becomes a reality.

How is individuality built?

You don’t listen to anyone first and then you bang your head against the wall, try every piece of shit even though you know it’s shit in advance. Then you become selective, then you refuse to compromise, so you learn the difference between a deal and a compromise, and in order to be able to discern it, you have to agree that everyone has their own personality and that people are not the same. Then you do not remain silent and stupid, especially if they do harm to the environment, then when you go too far and stay alone and empty, you realize that you are the most important person and that you have to love yourself, if you do not know it then you learn to love yourself. And then it takes a lot of luck not to be killed by the wrong choices and if you spend it all having coffee with you, apologize nicely and come to the conclusion that you are a valid individual. Well, then the crap is just beginning.

Does the process of aging and maturation ever bring you closer to a joyful child or seriousness and bitterness?

Radosno dijete. Uvek bio, uvek ostao.

Koliko se mržnje krije u našim ljubavima?

Ha, ha. To onda nisu ljubavi. Mada, razumem trik pitanje.

Da li te je posebno oplemenilo iskustvo sa  humanitarnim akcijama za koje si se zalagao?

Bože, pa naravno. Niko od nas ne postoji sam po sebi, samo u odnosu prema drugome i sa drugim. A empatija je osnovni postulat tog odnosa.  Kako stoji kod Hemingveja u prologu Za kim zvona zvone: “Nijedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina…zato ne pitaj za kim zvona zvone, ona zvone za tobom.“

Da li nam više nedostaju snovi ili racionalnost?

“Živi u mašti, misli u stvarnosti“, Ludwig van Beethoven. I jedno i drugo, a ponajviše obrazovanja.

U predstavi “Voz“ glumite Vojislav Brajović i ti. Vaš dijalog prati neprestana borba između svetlosti i tame, između smisla i besmisla. Diskusija koja se svodi na pitanje da li je život vredan življenja. Da li te je to privatno zbunilo u egzistencijalnom smislu ili ti je pružilo konkretan odgovor?

Prvo me je uvalilo u ozbiljnu depresiju od dva meseca, a onda…sve što te ne ubije, ojača te.

Da li veću moć ima pitanje od odgovora?

Najveću moć ipak ima tišina.

Koja je najpotresnija filmska scena u kojoj si glumio?

U Stršljenu kad izađem sa dignutim rukama pred muriju. Sama po sebi, scena nije potresna u filmu. Ali okolo gore vatre, helikopter iz koga se snima diže prašinu i vatru, oko mene se stvara kovitlac u kome gorim 20 minuta. To je jedan od par momenata u životu koji sam mislio da neću preživeti. Za mene je to bilo prilično potresno.

Da li se jednako pronalaziš u muzici kao i u glumi?

U muzici više.

Šta je u stanju da ti izazove nagli priliv hormona sreće?

Pogled. Hrana. Muzika. Priroda. Poljubac. Sex. Humor. Bicikl. Snowboard.

Emitovanje sporta na televiziji budi u ljudima nacionalni ponos, ali i ostavlja prostor za provokacije i sve veće razdore. Koliko je danas pravih sportista i iskrenih navijača?

Satrap. Zato što se to ne može razdvojiti. Polazim od sebe.

IZVOR: SEEbiz.eu

Ko je režirao crtani film u kojem je čvorno mesto zbivanja mala zemlja seljaka na Balkanu?

Protagonisti. Mi. Teletabisi. Uz svesrdnu pomoć holivudskih majstora, ali ne bi uspeli bez naše gluposti.

Šta možemo da zaključimo na osnovu srpskih poslovica o našem narodu?

Da tu ima i pameti i mudrosti.

Ko bi bio junak savremenog doba?

Snouden. Asana. Svi whistleblowers. Treba imati ozbiljna muda za to.

U čijim rukama se nalazi ključ koji otvara riznicu mudrosti?

U rukama onog koji ume da ćuti.

Kako izgraditi mostove među ljudima?

Prva zapovest: “Ljubi bližnjega svoga, kao sebe samoga.“ Tu se krije ključ. Ali prvo moraš znati voleti sebe, jer je to jedini preduslov da voliš ikoga.

Kada bi se anketirali slučajni prolaznici na ulici, koje pitanje bi želeo da im postaviš?

Kako ste?

Kada bi režirao film, koja bi bila tema i zašto?

I’m writing a script right now. I must not disclose. It’ll be a hit. 😉

If you had the choice to slap or hug Serbia, figuratively, what would you do?

Both. First one, then the other.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *